Hm... dvoumim se da li izraziti ovo moje mišljenje, ali eto, pobijedila je misao koju nosim u sebi i koja želi izaći van.

Ne volim i ne odobravam blogere koji se osvrću na vijesti u dnevnim novinama, bez obzira na temu. Nemam nikakvih zamjerki niti zavisti, ali to jednostavno ne volim. Volim originalnost, a ne prevrtanje iste teme kroz druge naočale.
No, ne vole svi niti moj blog, pa smo tu na nuli.

Eto, iako to nikako ne odobravam, moram samo malo započeti s onime što zaokuplja ovaj jadni narod, a to je tuđi život i to, kvragu, ni više ni manje nego Severine. Uh, ne volim niti samu sebe sada što o tome pišem, ali jednostavno je predobro za uvod.

Kažu sve ozbiljne i neozbiljne novine kako je "vračara" rekla Popoviću da traži djevojku iznad 35. Završavam s novinskim natpisima. Ono što u svemu tome vidim pozitivno, a zaista u svakoj situaciji gledam samo pozitivno, jeste to što je to najbolja moguća reklama za slobodne, neovisne, pametne, situirane djevojke od 35 godina i nadalje.

Tko će bolje izreklamirati tu, po mnogima, ugroženu ljudsku vrstu nego li tzv. Seve nacionale i tajkun! Pa ja sam više nego zadovoljna tim obratom situacije jer ako je žena od 35 godina nadalje dobra za milijardera, onda će svakako biti dobra i za obične smrtnike. Možda muškarci sada shvate da je ta ugrožena ljudska vrsta ipak na nekoj cijeni.

Imam pravo nazivati nas žene od 35 nadalje ugroženom ljudskom vrstom jer u istu spadam, jer su nas svrstali u grupu žena koja pod svaku cijenu želi brak i djecu i to će učiniti s prvim koji naiđe. Dakle, dragi muškarci to je velika zabluda. Da smo htjele brak i djecu, a vjerujte, imale smo ponuda, onda bismo to i napravile. Nismo mi same jer s nama nešto ne štima i zato što nije bilo ponuda. Same smo još uvijek jer ponude nisu bile dovoljno dobre da bi nas usrećile dok nas smrt ne rastavi.

Mi koje smo ostale same do ovih godina to smo svojim izborom. bez obzira da li smo vrijeme trošile na obrazovanje, karijeru, izgled ili u prazno, to je naš izbor. No i dalje smo predivne, zgodne, lijepe, drage, pametne, mudre, s iskustvom dobrih i loših veza, s primjerima iz života u svojoj blizini i s pogledom na razočarenje koje donosi brak zbog društva i želje da ne ostaneš "stara cura". Hvala lijepo.

Gledajući moje prijateljice koje su ušle u bračne luke iz raznih pobuda (osim slušajući vlastito srce i sušu) i slušajući kako su one -"sretnice"- ipak uspjele naći svoju srodnu dušu, danas ja slušam njihov plač i njihovu bol, a one slušaju o mom predivnom životu. Da, njima nedostaje sreća. Da, meni nedostaje srodna duša. Tu ne mogu lagati. Nedostaje mi. No ne toliko da ću se opet zaljepiti za prvog koji dođe. Neću izdati svoju bit, a to je da se skrasim uz nekoga za koga ću zaista vjerovati da je "dok nas smrt ne rastavi".

Mi djevojke od 35 nadalje zaista u to vjerujemo. Nismo dovdje dogurale jer smo glupe, naivne, očajne i depresivne. Ovdje smo jer znamo prepoznati pravu vrijednost osobe koja nas pokušava osvojiti. Dajemo se potpuno i to očekujemo dobiti. Želimo voljeti do kraja i tražimo isto zauzvrat. I spremne smo se boriti za to. Jer, onda kada takav naiđe, dobit će vjernu odanu dušu, ravnopravnu u svemu i spremnu za borbu za svoju obitelj.

Pa onda, dragi muškarci, vjerujem da će novi modni trend postati tražiti djevojku od 35 nadalje. Seve jednostavno uvodi nove modne trendove, htjeli mi to ili ne. No, isto tako znajte da djevojke od 35 nadalje neće baš tako naivno uletjeti u brak. Mi hoćemo vezu i riskirat ćemo više nego ostale možda jer znamo da nemamo što izgubiti. Mi imamo sebe i vjerujemo u sebe i to ništa ne može izmjeniti. Mi ćemo se predati svakome u potpunosti, ali ćemo se isto tako povući kada shvatimo da ljubav i partnerski odnos nije iskren i pravi. Mi znamo da su patnja, kao i sreća, dio života. Proživjele smo to puno puta.

Proživjele smo puno puta poglede po klubovima gdje vi muškarci srednjih godina gledate i gutate one mlađane jedva punoljetnje djevojčice koje imaju samo lijepo tijelo bez životnog iskustva. Dapače, imate potpuno pravo. Za ono što vama treba one su odlične. Za nas, 35 nadalje, treba se truditi. Mi isto tako imamo predivna tijela, uz predivan duh, a uz to još i iskustva. Nas je teško preveslati za jednu noć, osim kada mi to same želimo. No onda je koma jer se vi osjećate iskorišteno.

No, zaista sam ponosna što će se pokrenuti novi trend, ne samo među tajkunima, nego zaisgurno i među običnim smrtnicima jer mi Hrvati ne znamo drugo neko kopirati ostale. Očito je moda mladih muškaraca i starijih djevojaka / žena prošla. Sada u modu ulaze 35-godišnjakinje na više.

Wow, dočekale smo svoje vrijeme. No muškarci, samo jedno imajte na umu, možda nas je lako osvojiti zato što tražimo partnera jer je to nešto normalno i potrebno, ali nas je jako teško zadržati jer smo naučene na samostalan život koji je sve samo ne loš i dosadan :).

Hvata me smijeh svaki put kada razmišljam o tome jesam li ja sretna. Zašto uopće o tome razmišljati? Tko me tjera da o tome razmišljam? Tko me tjera da posumnjam u izbor svega u svome životu? Tko me tjera da posumnjam? Tko me tjera da budem ponosna? Tko je ta(j) koji upravlja mojim osjećajima kao lutkom s končićima? Tko je ta(j) koji se usuđuje unijeti dašak sumnje u moj život, u moje izbore, u moje godine, mjesece, tjedne, dane, sate, minute i sekunde.

Gradnja mog života trajala ja dugo. Punih 35 godina. To je za mene dugo. To je cijeli moj život. I bilo je teško. Kada pogledam iza sebe, bilo je teško iako toga puno puta nisam bila svjesna niti sam bila svjesna sreće koje sam imala više nego pameti. Kada se osvrnem, vidim neku malu koja je još uvijek djevojčica i koja je tu gdje je, što sretnim okolnostima, što slušanjem pametnijih, što nekim svojim bijegom... došla do nečega. Pogledam li iza sebe, ja bih rekla da nemam ništa jo uvijek. Tek sam postala malo mudra, malo sam pameti uspjela pobrati iskustvom i malo sam uspjela postići da slušam samo sebe, a ne druge - "pametnije". Uspjela sam se otkinuti od mnoštva loših ljudi, uspjela sam se školovati i dalje usavršavati i uspjela sam se otkinuti iz loših veza i nekih glupih bračnih ponuda. Uspjela sam izabrati neki drugi grad za svoj život, uspjela sam voljeti i mrziti. Uspjela sam promijeniti poslove da bih našla nešto bolje što tražim, a zapravo ne znajući kamo srljam. Uspjela sam ostati živa, zdrava i nasmijana, izgledati mlađe nego što zaista jesam i zavoditi mlado i staro da bih dokazala da mogu.
Svašta sam radila i svašta sam uspjela. Pa ipak, osjećam da nemam ništa. materijalno zanemaruje. Danas imam stan, auto, dizajnersku odjeću i obuću, spisak zemalja u kojima sam bila, spisak muškaraca koje sam htjela i dobila. Ništa od toga nije bitno.


Ono što ja osjećam jeste da nisam odrasla. Još sam mala djevojčica koja traži neki svoj put u životu i sada je na prekretnici. Zamišljam što bih htjela biti kada odrastem. Zamišljam što bih htjela biti da se ponovno rodim.
Želim biti opet - ja. Koliko god teško bilo i koliko god ljepote bilo u mojim danima, sve ih volim. I svaku suzu koju sam prolila i svaki osmjeh koji sam poklonila. Sve sam to ja. I uvijek se sjetim one narodne "svatko ima svoj križ". To pomislim svaki puta kada mi je teško. Ima križ koji imam snage nositi. Ne dam ga. Ne mijenjam ga za drugi.

Danas je jedan od onih teških dana i ja opet razmišljam o istome. Kada odrastem, biti ću ja. Ovakva kakva jesam, kome milo, a kome ne - nije me briga. Prešla sam onu neku glupu kritičnu dob kada sam se htjela sviđati drugima i sada se želim sviđati samo sebi. To je najteže. Sviđati se samome sebi.

Eto, moja želja je kada odrasem da budem ja. As simple as that...

Charles C. Finn

"...ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazumna.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada."


posvećeno onima koji će znati razumijeti,
koji će znati cijeniti,
koji će znati poslušati

U postupku učenja o sebi čovjek zalazi u razne kuteve svoga života. Dobre i loše. Sretne i nesretne. Lijepe i ružne. Iz svih područja. Bori se sam sa sobom i svojim pitanjima, a još više s odgovorima. Pitanja se postavljaju neprestano i naučeno, očekujemo odgovor u poznatom obliku. No, odgovori nam stižu sa svih strana, u simbolima koje treba znati pročitati. A i nakon teškog procesa čitanja, treba ih znati prihvatiti. Kada i taj težak korak prođe, onda nastaju promjene unutra što slijede promjene izvana.

No zašto ova filozofija i ovaj uvod?
Istražujem svoje bivše dečke koji su imali zadaću, osim voljeti me pa povrijediti, nešto me i naučiti... o meni.
Razni su to likovi iz mog života koji su me na pravi način pripremili za život, a ja sam to tek sada shvatila. Sve godine koje sam provela razmišljajući o tome koji je bio njihov problem, zapravo sam trebala okrenuti prema sebi i zapitati se "koji je moj problem?" Sada to znam i sada se pitam i rješavam repove.

Previše je posla u tom čišćenju duše i podsvijesti, ali uporna sam. Otprilike me uhvati jeza kada svaki dan shvatim nešto što je doslovno vrištalo i iskakalo mi pred lice i pokazivalo "hej, tu sam, pogledaj mene pa sebe i sve će ti biti jasno" :).

Sada tek znam kako gledati :) kako osjećati.... kako čitati svijet oko sebe...

I znate... nije lako... ali je vrijedno

Krećemo se kroz život i susrećemo različite ljude. Neki prođu pored nas brzinom svjetlosti i nestanu istom brzinom. Ne registriramo ih. No, prozujali su pored nas iz nekog razloga. Neki se sadrže dovoljno da ostave prvi utisak, bilo pozitivan ili negativan. Minutu ili nekoliko, možda sat dva. Dovoljno da nam se usade u pamćenje i da na njih reagiramo ili s ljubavlju ili s mržnjom. Možda čak i ravnodušnošću. Ali ostane dublji trag. Neki se zadrže duži period vremena. Možda dan-dva, mjesece, godine. Oni ostavljaju veliki trag. Sretni smo ako taj trag bude sretan, ako smo puni zadovoljstva, ako je dobra reakcija obostrana. Nesretni smo i skloni depresiji ako je reakcija samo s jedne strane pozitivna, a s druge su signali obojani žarko crvenom bojom ili su tolik dvosmisleni da se čovjek izludi razmišljajući što ta osoba uopće hoće od nas.

Mnogo je ljudi prošlo kroz moj život. Neke pamtim licem, imenom i djelom. Neke samo kao siluete, a nekima se izgubio svaki trag. No, shvatila sam da je svaka od tih osoba imala posebno značenje za mene u mom životu. Sve te osobe trebale su me nečemu naučiti. Sada vidim i da jesu.
Tolike godine života i toliko ljudi je trebalo proći dok nisam uočila kako introspekcijom mogu definirati koja je njihova uloga u mom životu kao i koja je moja uloga u njihovom životu. Spojile su nas više sile kako bismo jedni od drugih nešto naučili i bili bolje osobe za slijedeće učitelje.

Imam sada jednog učitelja koji je u moj život ušao u ulozi ljubavnika …. Ili možda dečka… ne znam jer je jedan od onih koji šalju dvosmislene signale. Izgubljen je i traži sebe u mnoštvu propalih veza i propalog braka, a ja sam naletila kao sređena osoba koja je njemu vodič u putovanju.

Iako jesam sređena osoba, još uvijek se učim mudrosti i radit ću to cijeli život. Dok se jedno područje života sredi, otvara se drugo koje je potrebno urediti po želji i volji vlasnika :). Tako je on meni učitelj u nečemu za što sam mislila da nije moguće posložiti. Bar ne sada, ne u ovom periodu života. Očito sam ipak spremna.
On me uči strpljenju, razumijevanju, mirnoći, čekanju, pa opet strpljenju, strpljenju i strpljenju, otvorenosti, iskrenosti, otvaranju duše, razgovorima, podršci. Svemu onome što sam uvijek tražila, ali neuvijek kod pravih osoba. Tražila sam to od prijatelja i pružala prijateljima. Partneri su bili za nešto drugo. Kako sam bila u krivu. No, sada sam zrela prihvatiti da sam bila u krivu i da sam u partnerima tražila krive stvari. Sada znam što trebam pružati i što trebam očekivati. Ma ne, ne očekivati nego u čemu trebam jednostavno uživati.

Svatko je svakome učitelj. On je do sada moj najveći, bez obzira da li se međusobno učimo za jedno drugo ili se pripremamo za osobe koje će tek ući u naš život. Nije bitno. Bitno je naučiti i postati zreliji i mudriji i dočekati slijedećeg učitelja koji nam je namijenjen. Kao i u školi., kao i u svim životnim školama i svim mudrim smjerovima života, kada je učenik spreman, učitelj dolazi. Ne znamo u kojem obliku i u kojoj ulozi, ali promatrajmo ljude oko sebe kao učitelje. Bez obzira na njihovu lijepu ili ružnu ulogu, promatrajmo ih tako i dobit ćemo sve blagodati koje nam trebaju da bismo dalje spremni i sretni kročili kroz život.